Jedini mjerimo       sve vrste zračenja

Definicija
Shizofrenija je razvojni duševni poremećaj koji je karakteriziran gubitkom veze sa stvarnošću, halucinacijama, krivim uvjerenjima, nenormalnim razmišljanjem, ograničenim spektrom emocija, smanjenom motivacijom, te poremećenim socijalnim i radnim funkcioniranjem. Rano započeto liječenje daje bolju prognozu. Prevalencija shizofrenije u svijetu iznosi 1%, a veća je u nižoj socio-ekonomskoj klasi. Incidencija je kod muškaraca najveća između 18 i 25 godina, a kod žena između 26 i 45 godina.

Što je shizofrenija?

Shizofrenija je psihička bolest, složeni poremećaj funkcije mozga koja se sastoji od skupa karakterističnih simptoma. Shizofrenija oboljeloj osobi otežava, iskrivljava ili sasvim onemogućuje razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava. Zbog krivog prepoznavanja stvarnosti, logično razmišljanje gubi svoje uobičajene odrednice i kreće se nama nerazumljivim i nelogičnim kolosjecima. Pokušajmo si na trenutak zamisliti nemoguću situaciju, da smo se, ovakvi kakvi jesmo, našli na nekom drugom planetu u drugoj galaksiji, gdje je izgled bića sasvim drugačiji, gdje je govor nerazumljiv, gdje su osjećaji nepoznati, običaji čudni, okolina ugrožavajuća, a stigli smo tamo i ne znajući kako, a ne znamo ni koliko ćemo ostati i sve je oko nas nestvarno, strano, zastrašujuće. Eto, tako se nekako osjeća shizofreni bolesnik koji iz svog normalnog života odjednom, ili postupno, upadne u svijet psihotičnosti. Jasno je stoga da bolesnici u fazi bolesti ne mogu gajiti i pokazivati normalne osjećajne doživljaje prema drugim osobama, što im znatno narušava društveno funkcioniranje. Bolesnici mogu imati poteškoća s pamćenjem i ponašanjem.

te da upravo to dovodi do nefunkcioniranja ličnosti. On uvodi termin shizofrenija prema grčkim riječima schizo = cijepam i fren = razum, duša. Nadalje, Bleuler ističe da tijek bolesti nije uvijek kroničan niti prognoza nepovoljna te da je moguće povlačenje simptoma. Bleuler izdvaja dvije skupine simptoma: osnovne ili primarne i akcesorne ili sekundarne. Osnovni ili primarni simptomi izraz su same bolesti, a u njih ubraja poremećaj asocijacija, poremećaj afektiviteta (osjećajno zaravnjenje), autizam (izolaciju) i ambivalenciju, tzv. "sindrom 4A". U akcesorne ili sekundarne simptome ubraja poremećaje opažanja (halucinacije i iluzije), sumanute ideje i poremećaje psihomotorike. Kurt Schneider, treći europski psihijatar koji se bavio konceptom shizofrenije, dijeli simptome shizofrenije na simptome prvog i drugog reda te vjeruje da su simptomi prvog reda specifični za shizofreniju. Simptomi prvog reda su: glasne vlastite misli, bolesnik razgovara s "glasom" u obliku slušnih halucinacija, dva ili više glasova razgovaraju o bolesniku u trećem licu i komentiraju njegove postupke. Zatim se tu ubraja i osjećaj oduzimanja misli, osjećaj da drugi mogu čitati bolesnikove misli i znati što on misli, nametanje ili kontroliranje volje i poriva, cenestetske halucinacije (halucinacije vezane za zbivanja u unutarnjim organima). Simptomi prvog reda po Kurt Schneideru uključeni su i u danas važeće dijagnostičke kriterije Međunarodne klasifikacije bolesti i Dijagnostičkog i statističkog priručnika Američkog psihijatrijskog udruženja.

Je li netko u obitelji kriv za bolest?

Sama pojava bolesti praćena je snažim osjećajem krivnje kod članova obitelji. "Što smo krivo napravili, što nismo napravili, a trebali smo napraviti?", česta su pitanja članova obitelji, najčešće roditelja. Sama spoznaja da u obitelji imaju psihički bolesnog člana težak je teret s kojim se članovi obitelji trebaju nositi. Osjećaj krivnje, bez obzira na to koliko on nema stvarnog temelja, predstavlja dodatno teško opterećenje. Stoga uvijek, jedan od prvih koraka u susretu s tim obiteljima treba biti usmjeren k njihovom razuvjeravanju da u njih postoji ikakva krivnja, jer zaista nikakve krivnje tu nema! Tijek zbivanja je neizbježno išao u pravcu razvoja bolesti i ona se jednostavno morala pojaviti. Bez ičije krivnje!

Simptomi u početku mogu biti neprimjetni poput teškoća pri koncentriranju i povlačenju iz društvenih odnosa. Okolina doživljava da je bolesnik drukčiji, drukčije izgleda, povlači se od društva ili ne uspijeva u školovanju ili na poslu. Kasnije se pojavljuju drugi simptomi koje psihijatri nazivaju psihotičnim simptomima. Za psihotične simptome je često karakteristično da osoba koja ih doživljava vjeruje da su oni stvarni. Bolovati od psihoze znači pogrešno prepoznavati stvarnost. Dijagnozu shizofrenije postavlja psihijatar kada bolesnik ima psihotične simptome koji traju najmanje mjesec dana. Najčešći psihotični simptomi su: halucinacije (obmane osjetila, najčešće sluha), sumanute (bolesne) ideje i nerazumljiv govor.

Oboljeli od shizofrenije često, u razdobljima između psihotičnih epizoda, imaju izražene simptome depresije. Otprilike dva od deset bolesnika pokuša počiniti samoubojstvo, a približno ih polovica u tome i uspije. Samoubojstvo je glavni uzrok smrti shizofrenih bolesnika, većinom mladih.
Samoubojstvo je u većine bolesnika rezultat depresije koja se pojavljuje kada su psihotični simptomi vrlo slabo izraženi ili ih nema, a bolesnik ima sposobnost potpuno jasnog rasuđivanja i uvida u svoju bolest. Ponekad samoubojstvo može biti posljedica slušnih halucinacija ili sumanutih ideja.

Neki istraživači vjeruju da okolišni činitelji mogu izazvati shizofreniju, odnosno pojavu bolesti. Postoje studije koje su pokazale da infekcija trudnice influencom ili neodgovarajuća prehrana u trudnoći, te komplikacije tijekom porođaja mogu povećati rizik da dijete oboli od shizofrenije.
Skupina istraživača vjeruje da je shizofrenija posljedica složenog međudjelovanja genetskih i okolišnih činitelja. Neke su osobe rođene sa sklonošću obolijevanja od shizofrenije, a bolest se očituje u uvjetima jakog stresa ili traume.

Kod ljudi koji su skloni gore navedenim bolestima geopatološka i tehnička zračenja znatno ubrzavaju oboljenja, i ona se brže manifestiraju, nego kod ljudi koji ne borave ili ne spavaju na takvom mjestu.

Ljudi zračenja podzemnih voda ne osjećaju u početku, a kada počnu osjećati da nešto nije u redu već su dovoljno ili previše napunjeni zračenjima te je njihov organizam u stanju težeg oštećenja. Neutralizacijom štetnih mjesta organizam se najprije čisti od tih energija, a dužim boravkom na izvorima neutraliziranih mjesta i nove pozitivne energije započinje, revitalizacija organizma i pomlađivanje stanica. Oštećenje tkiva se smanjuje, fiziologija mu je pravilna te se može postići produljenje životnog vijeka, što je već dokazano.