Jedini mjerimo       sve vrste zračenja

Koliko je star pojam radiestezije i kad se čovjek prvi put počeo njome baviti teško je reći.

Kineski kralj Kuang Yu je izdao pismeni dekret kojim je strogo naređeno da se ne može u sagraditi niti jedan objekt za boravak ako terene za gradnju nastambi prije nije izmjeren od strane posebno školovanih carskih službenika, kako ne bi bile građene na mjestima djelovanja ″zlih sila koje donose bolest i nesreću.″

Civilizacije Kelta, Etruščana, Egipćana, Perzijanaca, Medejaca i Rimljana koristile su se sposobnostima pojedinaca da u bespućima pronađu vodu ili da odrede zdrava mjesta na kojima su se gradili hramovi i nastambe. U srednjem vijeku rašljarstvo se sve više počelo upotrebljavati za otkrivanje podzemnih ruda. Alat koji se koristio nazvali su vilinske rašlje. Tek početkom 19. stoljeća počelo se ozbiljnije istraživati taj fenomen te je skinuta mističnost jer se dokazalo da nisu bitne rašlje nego senzibilnost osobe koja njima radi.

Kolijevka današnje radiestezije je Francuska odakle su počela širiti u ostale zemlje Europe i Amerike. Sama radiestezija se dijeli na dvije discipline: fizikalnu i mentalnu. 

mentalno ili na glas postavljati pitanja i određenim micanjem viska dobiti odgovore koji se najčešće svode na da – ne. Kod tog stranka vidi samo njihanje viska i vrlo će teško razumjeti što se dešava i od kud određeni odgovori

Zbog toga je bolje raditi sa L-antenama jer stranka ima i vizualnu sliku jer se antene na zračenju ukrste dok na neutralnom polju ostaju ravno.

Isto tako i elektronski uređaj koji se zvučno oglasi dok otklon na skali pokazuje intenzitet zračenja.

Kvalitetno lociranje štetnih zračenja jedna je od najbitnijih preduvjeta za postavljanje kvalitetne dijagnoze. Detektiramo dvije vrste zračenja: prirodna i tehnička. Tehnička su razni aparati i uređaji u kućanstvu kao i blizina trafostanica i dalekovoda te raznih drugih odašiljača i antena, sa čime su urbane sredine krcate.